Jabuke su porijeklom iz Europe i središnje Azije te regije Xinjiang u Kini. Almaty u Kazahstanu i Alimali u Xinjiangu imaju reputaciju Apple Cityja. Voće kao što su ringo, citrusi i flower bonus u drevnoj Kini smatraju se domaćim kineskim sortama jabuka ili voćem sličnim jabukama. Zapisi o uzgoju jabuka u Kini mogu se pratiti unatrag do Zapadne dinastije Han, kada je car Wudi iz dinastije Han uzgajao Lin Yong i Tang u Shanglinyuanu, koje su se uglavnom koristile za odjeću za mirise, itd., a također su se stavljale na čelo kreveta kao tamjan ili stavljen na odjeću, izvorno kao vrećice, manje se konzumira. Međutim, postoje i mišljenja da su Lin Yong i Qiao moderno pješčano voće koje se nekad pogrešno smatralo jabukama, a pravi smisao jabuke u Kinu je uveden iz središnje Azije tijekom dinastije Yuan, kada je bila dostupna samo na dvoru.
Kineske autohtone sorte jabuka uvelike su se uzgajale u današnjem Hebeiju, Shandongu i drugim mjestima prije dinastije Qing, a karakteriziraju ih mali prinosi, mali plodovi, tanka kožica, slatki okus, ali nisu otporni na skladištenje i lako se lome, pa su su skupi, a ljudi s pekinške zastave koristili su ih kao plodove za danak tijekom dinastije Qing. Na kraju dinastije Qing, Amerikanci su uveli zapadne sorte jabuka u Yantai, Shandong i druga mjesta, a nakon rusko-japanskog rata, Japan je također postavio poljoprivrednu testnu bazu u Kumatake Manchurian Annexu, uveo zapadne jabuke i križao ih. Yantai i Dalian su tako danas postali poznata područja za proizvodnju jabuka. Nakon republikanskog razdoblja, zapadne sorte jabuka postupno su zauzele glavnu poziciju na kineskom tržištu, proizvođači voća postupno su eliminirali kineske autohtone sorte jabuka, opseg sadnje nastavio se smanjivati i na kraju samo mali dio očuvanja u području Huailai provincije Hebei, ali te su voćke također izumrle u Kini oko 1970-ih.
Zimske jabuke već su tisućama godina važna namirnica u Aziji i Europi, beru se u kasnu jesen i čuvaju u podrumima radi zaštite od mraza. U 16. stoljeću Španjolci su uveli mnoge biljke Starog svijeta na čileanske otoke Chiloé, gdje su se stabla jabuka dobro prilagodila. Jabuke su u Sjevernu Ameriku donijeli kolonisti u 17. stoljeću, a 1625. godine velečasni William Blaxton zasadio je prvi voćnjak jabuka na sjevernoameričkom kontinentu u Bostonu. Jedina biljka iz roda jabuka, porijeklom iz Sjedinjenih Država, je pacifička begonija. Sorte jabuka donesene iz Europe proširile su se indijanskim trgovačkim putovima i uzgajale su se na kolonijalnim farmama. Jedan rasadnik jabuka u Sjedinjenim Državama 1845. godine prodao je 350 "najboljih" sorti. To sugerira da su do početka 19. stoljeća u Sjevernoj Americi u velikom broju uzgajane nove sorte. U 20. stoljeću projekti navodnjavanja započeli su u istočnom Washingtonu, razvijajući industriju voća vrijednu više milijardi dolara, čiji su glavni proizvod jabuke.
Sve do 20. stoljeća način čuvanja jabuka zimi bio je skladištenje jabuka u podrumima otpornim na smrzavanje za vlastite potrebe poljoprivrednika ili za prodaju. No, razvojem željezničkog i cestovnog prometa, prijevoz svježih jabuka postaje sve praktičniji, pa nema potrebe za podrumima. Prvi put korišteni u Sjedinjenim Državama 1960-ih godina, uređaji s kontroliranom atmosferom održavali su jabuke svježima tijekom cijele godine zahvaljujući visokoj vlažnosti, niskoj razini kisika i kontroliranim razinama ugljičnog dioksida.
