Riječ "jabuka" u modernom kineskom jeziku dolazi iz sanskrta, što je vrsta voća koja se spominje u drevnim indijskim budističkim spisima, prvo nazvana "pinpo", a kasnije su je posudili Kinezi, a ima "pingbo", "jabuka (jabuka) po" i drugi spisi. U poljoprivrednoj knjizi "Qunfang Spectrum and Fruit Spectrum" tijekom razdoblja Wanli dinastije Ming postoji unos za "jabuku", koji kaže: "Jabuka, iz sjeverne zemlje, Yan Zhao je posebno dobar." Slijedi Linqi tijelo. Tijelo stabla je ravno, lišće zeleno, poput šume i veliko, a plod je poput kruške i gladak. Sirovo zeleno, kuhano je pola crveno, a pola bijelo, ili potpuno crveno, glatka i slatka igra, pomiriši nekoliko koraka. Okus slatkog bora, nekuhani se jedu poput vate, prezreli i pjeskoviti za jelo, samo osam ili devet kuhanih je najbolje." Mnogi stručnjaci za povijest kineske poljoprivrede i voćaka vjeruju da je ovo najranija upotreba riječi " jabuka" na kineskom.
Kineske autohtone biljke jabuke bile su također poznate kao "citrusi" ili "Ringo" u davna vremena. Li Shizhen je rekao: "Agrumi i Lin Yong, jedna vrsta i dvije vrste, drveće je stvarno poput Lin Yonga i veliko. Postoje bijele, crvene i cijan tri boje, bijelo je jednobojno, crveno je danqi, a zelena je zelena mandarina" i "Linqiao, to jest mali i okrugli citrus, njegove vrste uključuju zlatni Ringo, crveni Linqiao, vodeni Linqiao, medeni Linqiao i crni Linqiao, a svi su nazvani po svojoj boji i okus. ". A u "Food Materia Medica" također se kaže da "postoje tri vrste Lin Yonga, veliki stariji je Lin, okrugli je Lin, a mali je opor." "Pod utjecajem kineske kulture, japanska riječ za "ringo" je jabuka. U Tajvanu, neki govornici tajvanskog također koriste japansku riječ "rin-go".
